Roberta M. Kos

~pseudonim.
~16 i pol godina.
~2. razred ekonomske.
~slobodna.
~smeđokosa, smeđooka.
~najbolje frendice: Barbara, Ivana, Tina.
~djevica u horoskopu, ali ne i zastvarno.
~govori svima sve u facu.
~mrzi laži.
~ne srami se svojih djela.
~voli cajke.
~voli pop.
~mrzi ples.
~ne plače često.
~ne osjeća se ugodno u crkvi ali vjeruje u Boga.
~vjeruje u vanzemaljce.
~puši.
~pije.
~mrzi nepismenost.
~mrzi balavost.
~nije popularna niti želi biti.
~previše psuje.
~voli svoj Sony Ericsson Zylo.
~nije zaljubljena.
~voli zabranjeno voće.
~nije joj ovo prvi blog.
~ima fejs ali ga ne daje nikom nepoznatom.
~ne voli postavljati pravila, ali poštuje kada ih netko postavi.

**nastanak bloga: 12. veljače 2011.**


..I can be so mean when I wanna be. I am capable of really anything. I can cut you into pieces.! (:

Živim u inat onima koji me mrze. Ja idealno loša. Kakva sam takva sam. Za mene je ljubav zabrenjeni grad. Čudno je kako ljubav brzo blijedi. Ja živim još od kajanja. Ti si moja katastrofa, moja propast, ružan san. Oči su ti izdajice plave. Kad na te pomislim, bojim se da te opet zavolim. No jedan je život što imam ga ja. I dajte za sve pare, piće za drugare, banku za pijanku. I troši me ove noći, napravi mi sina pod svjetlima casina.
Sve su to stihovi koji obilježavaju moje dane. Ne mogu bez njih. Ne mogu bez glazbe, bez tih riječi u kojima se pronalazim. Ima njih još jako puno, i naravno, pisati ću ih na temelju događaja koji mi se događaju, i koji su mi se dogodili. Neke želim zaboraviti, a neki su već izblijedili, a nisu trebali. Sve te uspomene, sve je to dio mene. Jedan je život, treba ga iskoristiti do maksimuma, bez kajanja i žaljenja. Nema grižnje savjesti, nema sramote. Pa šta što pijem i često se napijem pa radim gluposti? Što sam počinila neke gluposti s tipovima koje si neke cure ne bi oprostile? Koga briga što me sad ti neki tipovi jednostavno ne žele vidjeti..? Koga briga što nisam u dobrim odnosima s curom moga bratića? To je moj život, moja stvar. Sve što napravim, radim s razlogom. Stojim iza svake svoje riječi i svakog djela. Pa čak i iza laži. Jer to je dio mene. Lažem, ali ne previše. Slažem nešto nevino. Nisam lažov. Mrzim laži. Mrzim kad mi lažu. Volim da mi se sve kaže u facu. Isto to ja radim drugima. Neka sam takva! Bezobrazna i drska! Jer takva sam samo prema onima koji to zaslužuju! A kada si sa mnom dobar, mislim da je to nešto najbolje što možeš dobiti od mene. Ne garantiram, to mogu garantirati ljudi koji se druže sa mnom, ali vidim. Da ne valjam kao osoba i prijateljica, ne bi imala toliko ljudi oko sebe. Ali, bolje je imati samo dva najbolja i prava prijatelja, nego hrpu lažnih. No toga sam se riješila. Nema više osobe koja će meni nešto slagati u facu a da ju ja ne otkrijem i ne saznam istinu. Nitko me ne može zajebat, sada dobro pazim šta govorim i s kim se družim. Puno sam toga proživjela, događalo se svašta. I sada sam pametnija. Ipak sam se uspjela naučiti na svojim greškama. No opet, takvima kao što sam ja baš i nema pomoći. U jednu ruku- pametna, dobra mlada osoba koja ima odlične ocjene i lijepo se ponaša, a u drugu- mlada osoba kao i svaka druga. Pije, puši, druži se s takvim društvom u kojem je neizbježno probati drogu ili se pojebati s nekim.. No sve je to normalno, bar za mene. Smatram da je normalno za većinu nas mladih. Ali nije dobro. Brinem se za svoju budućnost, i iako bi mogla upisati koji god fakultet želim, i da budem netko i nešta na ovome svijetu jednoga dana, vjerovatno neću upisati ništa. Ne zbog sebe, već zbog svojih roditelja. Želim im pomoći. A svaki dan se pitam šta će biti sa mnom. To ne mogu znati.. Mogu se samo dobro potruditi da mi bude baš onako kako ja želim. A to i radim.



Im selfish, impatient and a little insecure. I make mistakes, I am out of control and at times hard to handle; but if you cant handle me at my worst, then you sure as hell don't deserve me at my best!

Marilyn Monroe



DJEVICA
Teži završenstvu, cjepidlačenju, pedantnosti, točnosti - Teta usidjelica. Opis mog horoskopskog znaka u jednoj knjizi. Valjda zato i ne volim čitati knjige. Prva stvar - ne vjerujem u astrologiju ni horoskop, ali kada je čovjeku dosadno, čitanje takvih stvari može ga zabaviti. Druga stvar - smatram da smo mi ovo što jesmo zbog naših gena, naše obitelji, rodbine, prijatelja, ali i sebe samih. Svatko od nas tko ima bar 15-ak godina, morao je proći kroz određeno životno razdoblje, morao je pogriješiti u nečemu, shvatiti da ne smije raditi neke stvari, naučio je razliku između dobrog i zla, bar djelomično, i zapravo, vjerovatno je naučio bar nešto na svojim greškama. Mi smo ono što jesmo zbog toga! Ja sam ovo što jesam zato jer sam prošla dosta toga i doživjela neke stvari koji doslovno dožive svi mladi u današnjem svijetu, ali i to je nešto. Imam malo iskustva, no znam što mi je činiti u određenim situacijama. Nisam brzopleta, dobro razmislim što ću reći, ali u brzini munje. Stojim iza svake svoje riječi. Uvijek učinim ono što želim. Nema šanse da bi me netko natjerao na nešto što ne želim. Koliko god pijana ja bila! Nisam izbirljiva u nekim stvarima, ali neke moraju biti baš onako kako ja kažem. Ne težim savršenstvu. Ništa i nitko nije savršen(o). To ne postoji. Ne plačem radi gluposti. Nisam toliko osjećajna i osjetljiva. Moram imati jebeno dobar razlog da zaplačem. Imam probleme no još uvijek funkcioniram. Griješim kao i svatko ljudsko biće.
I onda neka mi netko kaže da su sve Djevice iste.



Prebrzo ostaješ bez ljudi do kojih ti je u životu najviše stalo.!



..I WILL ESCAPE ONE DAY.

I'm locked in a room. This place is my hell. I swear I will break the window If you don't let me out. Do you think I'm crazy? That's so far from true I'm hilariously sane... Considering how I spoke to you. At my door you're an armed guard and the one time I broke the lock I was thrown back in, stabbed in the heart... I'm dead now, you don't have to worry anymore about me trying to escape, because I'm already free... Soon my prison doors will open when you realize my rat siblings are consuming me... And my soul will fly away unnoticed. Out the door and down into the earth to find something new
I will find something new to be.



Da bi ostvario svoje snove moraš se najprije probuditi.!



ANIMAL I HAVE BECOME.!

Brza kao leopard. Spretna kao cobra. Zavodljiva kao mačka. Odana kao pas. Opasna kao vuk. Otrovna kao čegrtuša. Tajanstvena kao morski pas. Ubojita kao raža. Lukava kao lisica.
I onda neka netko kaže da ljudi nisu zvijeri.



"If you're gonna be two-faced at least make one of them pretty.''

Marilyn Monroe



VENERA

Kao što svi znaju, Venera je bila božica ljubavi pa gibanje tog planeta nebeskim svodom blisko utječe na naš ljubavni život i spolnost. To je planet za koji se ljudi najviše zanimaju. Ipak, znači seks. Bila je udata za Vulkana, ali ga je stalno varala s Marsom, njegovim bratom. To fascinira sve. Ljudi to čine dan danas. Neki smatraju grijehom, čak i smrtnim, ali neki, neki to vole. Neki to vole samo slušati. A neki to vole raditi. Mnogi bi rekli da nemaju osjećaja, ali nije istina. Oni tek i imaju osjećaja. Oni neizmjerno vole. Pa čak i dvije osobe odjednom. A seks. Seks ih spaja. Užitak. Privlačnost. Svatko to proba, bar jednom u životu. Događa se čak i da časne sestre ostanu trudne. Jer prirodno je voljeti, ljubiti, maziti. Prirodno je osjećati se dobro dok gola stojiš pred muškarcem. Prirodno je dopustiti njemu da te ljubi, dira. Osjećaj je neizmjerno dobar. Venera. Štovana je kao donositeljica braka, ljubavi i ljepote. Iako je varala ljubljenog. Pokazala je koliko tijelo žudi za užitkom, koliko to svi nose u sebi, samo trebaju pobuditi te nagone. Imala je i svoj hram, u Rimu. Štovali su je. Koja se žena nebi voljela tako osjećati?



Gdje nema prilike, nema ni grijeha.



SATISFACTION

Tvoji prsti polako klize preko mojih grudi, odlaze sve niže i niže, ne ostavljajući ni komad odjeće na meni iza sebe. Vrškom jezika dodiruješ mi usne, ljubiš polagano.. Budiš sve u meni. Osjećam se kao što se nikada osjećala nisam. Želim te. Volim te. Znaš to. Pokazuješ mi da želiš isto. Spuštaš usne na moj vrat, koji postaje vlažan. Osjeća se tvoj trag. Napokon osjećam i tvoj jezik na vrhu svoje bradavice. Naježila sam se. Kako je to dobar osjećaj. Radi mi to i dalje! Samo radi! Brže, brže, brže! Što brže možeš! Ne usporavaj! No, osjećam da si prestao. Nema brige.. Opet te osjećam. Spuštaš svoju glavu sve niže i niže. Dolaziš do djela moga tijela koje pripada samo tebi. Daješ mi užitak koji mi znaš pružiti samo ti. Vraćam ti istom mjerom. Sada ja upravljam. To te pali. Mene isto. Uvijek sam bila dominantna, uvijek sam vladala. Volim pokazati da znam što radim. I to mi ide savršeno. Pružam ti zadovoljstvo. Znaš to cijeniti. Ne siliš me. Prepuštaš se. Nema nasilja, nema tjeranja na ništa. Čisti užitak. Spojila su nam se tijela. Uživamo. Krećemo se, sve brže i brže. Nema vođenja ljubavi. Nakon nježnih dodira, vrijeme je da probudimo u sebi životinjski nagon. To nam paše. Navikli smo na to. Kako volim čuti tvoje uzdahe na kraju. Volim vidjeti da si zadovoljan. Gutam nešto tvoje. Nadam se da će ovako ostati zauvijek..

Push me, and then just touch me, till I can get my satisfaction.!



Trust is like a mirror. You can fix it if it's broken, but you can still see the cracks in that mother fuckers reflection.


Stiihovi.!

~Otišao sam daleko od krajnjih granica. More je uzimalo od neba. Na drugoj strani, znači oluje. Vidio sam kako plaze u tami.~

[i neću nikome da se pravdam, a svakom ću reći u lice šta imam.]
[poslije varanja nema kajanja.]
[lijepo do bola kad pokupiš neznanca.]
[ljubi me ti, nikada te više neću vidjeti.]
[mamurnoj lakše će mi pasti kad probudim se bez časti.]
[sve sam živo pokvarila, živa bi se zapalila.]
[sada pijem ja zbog tebe.]
[prvi put se ne zaboravlja.]
[klošar klošar, taj mali klošar, priča priča sve u detalje, kako dišem, na šta mirišem širi dalje.!]
[imam te al kao da te nemam.]
[banku za pijanku.!!!]
[dajte za sve pare piće za drugare.!]
[bez cilja lutam, pogrešne ljubim, idem iz grijeha u grijeh.]
[nestali su dobri ljudi, uzeo ih Bog.]
[ide život pored mene, nema više stajanja.]
[kažu mi mačko glavu gore, sa drugim bit će ti bolje.]
[kakva sam takva sam, ne diraj.!]
[ja sam poslije tebe jača nego pre.]
[tu gdje ljubiš koža puca.]
[znali smo dobro šta radimo.]
[svi su vrijeme gubili što su mene mijenjali.]
[ljubav nije matematika i nije važna razlika u godinama što su između nas.]
[nikada nije smjelo da se desi da ja tebe a ti mene izgubiš.]
[vidi me sad, pala sam na dno, vidi me sad, zaslužila sam to.]
[ako ideš onda idi, idi kao kralj.]
[ko godine minuti prolaze meni bez tebe.]
[uzmi me, troši me, po tankom ledu vozi.]
[troši me ove noći.!]
[ja neću voljeti poslije tebe ni u snu, zapisano je u vremenu.]
[još čuvam sjećanje na nas i u snu ti često čujem glas.]
[ono što se čeka dugo, bude naslađe.]
[ne pitaj me šta se sa mnom događa, ne pravi se kako te to pogađa.]
[uzalud tražiš, ne postoji bolje.]
[nije sreća para puna vreća.]
[vrlo dobro znaš da nisam tvoje vlasništvo.]
[ako smeta tvojoj sreći, ja te više neću zvati.]
[sa pogrešnim sam ja pravog čekala.]
[uđi mi duboko pa ostani dugo, i voli me, voli, kad nisam ja za drugo.]
[kad te vidim, odmah proradi mi mašta.]
[tvoje oči su mi vratile osmijeh zauvijek.]
[to što si ovdje a kao da nisi, isto je kao da ne postojiš.]
[častiš me pićem, nudiš cigarom, zoveš da sjednem sa tobom za stol.]

~Izgubio sam glavu, potegao nož. Trg'o ga za kragnu, isjek'o ga skroz. Vođen slijepim bezumljem, sludio me bol. Tek nije kuja zalud draga srcu mom.~



ZVIJEZDE U VISINI.

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti.
I za svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđemu svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu
ii o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević



TUŽALJKA

Iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. O što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?

O zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?

Što možeš biti ti na temlji, zvijezdo moga neba?

Antun Branko Šimić



LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete bijela teška krila

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se žude mole

Draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijore

Kroz noć
kose moje drage duboko šumore
kao more.

Vesna Parun



RIJEKA I MORE

On je rijeka, a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. Ja ih slušam
kako huče u tijesnome koritu
probijajuć se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost

Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
Njegove lađe nisu moje lađe.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim lađama ja sam sidrište
gdje je dopušteno sjesti uz vatru
i smiješiti se jednoj priči
zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleći da ih otimlje oceanu.

On je prispjela rijeka. Ja sam more.
Moje obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.

Vesna Parun



BARBARA
(posvećeno mojoj Barbari)

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa,
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova.
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara,
modro, bijelo i crno farbana!)

Je l danas u brodova takav stas,
ima l još ljudi poput nas,
ima l još mora, ima l zemalja,
ima l još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in copagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."

"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro, brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja.

Ivan Slamnig


LINKIĆI (:

Juliet S.

Sreća pripada onima koji su dovoljni sami sebi.


credits
Design: murderscene
Help: crushthespeaker
Hajde Bože budi drug pa okreni jedan krug unazad planetu.. Noć je kratko trajala a nama je trebala najduža na svijetu.!
utorak, 21.06.2011.

Ćao ljudi! Nema me, znam! Komp mi je riknuo prije tri mjeseca i još uvijek ga nemam. Bed. Totalni.
Nego, kod mene je sve super, situacija kod kuće je puno bolja nego prije, škola je završila, ljeto je počelo kao što i sami znate, i jednostavno uživam. Nema više živciranja, nema trčanja na bus i mučenja u školi. Samo odmaranje, lutanje po gradu, vožnja bajsom i druženje s dečkom. Da, dečkom. Napokon i kod mene nešto normalno i lijepo. Stvarno je dobar dečko i super nam je u vezi, lijepo komuniciramo i družimo se, i sve je u potpunom redu. Napokon sam sretna, iako se ne nadam nekoj dugoj vezi. Spremni smo oboje, dosta smo ozbiljni, čak i ja kojoj se bliži 17. rođendan, i on koji je dvije godine stariji. Ne volim ga, jer za to treba proći neko vrijeme, i nisam kao one balavice koje su odmah zaljubljene, a kad se ta veza prekine, i to za dva dana, ak ne i manje, one odmah imaju slomljena srca. Užas. Hvala Bogu takvih balavica nema oko mene, jer u srednjoj smo puno ozbiljniji, a ako se i nađem u njihovom društvu, odmah se mičem. Ne treba mi to.
Neću komplicirat, neću pisat dubokoumne postove jer nisam takvog raspoloženja, već ću vas jednostavno pozdraviti, poručiti da uživate, i čitamo se i dalje.!¨:))))

| 20:30 | Komentari (10) | On/Off | Print | # |



Ne dam na sebe.!
srijeda, 02.03.2011.

Pošto uvijek pišem dugačke postove, a prvi mi je bio iznimka, vrijeme je za jedan duži. Nedavno sam razgovarala s Ivanom, jednom od moje dvije najbolje prijateljice, koja je zabrinuta za mene i moje zdravlje. Mi svaki dan razgovaramo o nečem, naravno, ali ovo izdvajam i pišem ovdje jer je stvarno problem. Naime, preživčana sam i neke stvari preozbiljno shvaćam za svoje godine. Od svoje 12. godine sam se trudila da ne budem balava zato jer su tada započinjali moji pravi problemi i morala sam se znati nositi s njima na pravilan način. A drugi razlog je taj što me balavost jednostavno oduvijek živcirala, kao i masa drugih stvari povezanih s tinejdžerima, odnosno panjevima kojima sam okružena. Nema mi gore stvari nego kada neka glupačica iz mog razreda dođe i pravi scenu zato što joj tata neda da ide u grad. Alooo ženska, nije smak svijeta! Nije to najveći problem koji čovjek može imat! Otkači jbte. Nego, posljedica te moje živčanosti su pogriženi nokti i živčani slomovi tipa onoga kada buljim u ekran monitora bez ikakve trunke života u sebi i suze mi se slijevaju niz lice a da ja to ni ne želim. To ne zna nitko osim mojih roditelja jer su oni uz školu i panjeve u njoj i razlog tome, te mojih najboljih prijateljica. Pred drugima sam uvijek normalna, odnosno, pred starijim ljudima pristojna mlada osoba koja ima sve vrlo dobre i odlične ocjene, a pred vršnjacima opičena i vulgarna, uvijek bila i bit ću. Moja normala, da. Dobro, vide ovi panjevi u školi da sam živčana, to je nemoguće ne zamijetiti, a i takvu me poznaju godinu i pol otkad smo u srednjoj, no nemaju pojma tko sam ja. Jedino me Ivana i Barbara poznaju baš u dušu. Znaju što radim, što volim a što ne, što želim, ma sve. Govorim im sve to zato jer ih volim i vjerujem im. A Ivana, koja je puno starija i ozbiljnija od mene i moje Barbare, vidi moje probleme i onaj osnovni problem i pomaže mi da ih riješim. Ima pravo kada kaže da se ne smijem toliko živcirati, ali kada to nisu sitnice. To nisu neke gluposti na koje ja pizdim a tipa su: "Joj, ostavio me dečko s kojim sam bila 6 dana u vezi a silno ga volim tako lijepog i mladog, ima samo 13 godina, i još nikad nije čuo za dlake po prsima i sad se idem ubit koliko sam jadna.!" Ne! To nisu takva balava posla. Muka mi je od takvih stvari. Moji problemi dolaze iz kuće. Roditelji se dosta svađaju, ali bez vikanja i bez tučnjave i takvih stvari, već se samo svađaju, no svejedno to mene ubija. Ubija me svaki tren zato jer sam ja u sve to upućena. Ajde da ja nemam pojma kad tata nešto krivo napravi, krivo potpiše neki papir i onda odmah strka u kući, ali imam. To meni ne bi trebalo biti važno jer je stvarno glupost, a i radi se o poslovima odraslih i zaposlenih ljudi, no ja uvijek saznam o čemu se radi. Stvarno sam jako upućena u sve što se dešava u kući, i to meni jako škodi. Ali ajde, bar se ne tuku i nikad se nisu rastavljali. Uvijek JA sve riješim dogovorom. Tako ni mene nitko ne tuče, ali uvijek netko nešta prigovara. Uvijek nešto. Mama pizdi zbog sitnice kao što je pušenje, tata zbog nečeg sasvim drugog, i uvijek netko nešta prigovara. Ali to je normalno za roditelje i dijete tinejdžera. No svejedno. Ja nisam kao njih 80% i više na ovom svijetu. Istina je da radim nedopušteno, ali nemaju pravo prigovarati mi za većinu stvari zato jer nisam balava i izvršavam svoje obaveze na vrijeme i imam pravo raditi nešto lošije nego inače. A i svemu su krivi oni. Drugi problemi dolaze iz škole. Vrlo dobra, odlična sam učenica pa uvijek netko nekog Boga traži od mene. Stalno nešto tražeee. Ubija me tooo. "Idite u kurac!!!" - Trenutak nakon kojeg me svi pogledaju i opet za sekundu nastave po svome. Dečki igraju picigin s papirom, druga skupina karta i sluša muziku za jednim stolom, jedna skupina cura samo sjedi na mjestu i šuti, a ima i skupa razrednih drolja koje su usput i sprdnja. Misle da su nešto posebno, ljepotice, ovo ono, a zapravo su nitko i ništa. Niti su lijepe niti pametne. Ali spašava ih to što imaju hrpu para i super će proći u životu bez imalo muke. -.-
Uglavnom, sve su to čudaci. Mrzim čudake. Užasno me nerviraju. Ahh, meni sve ide na živce. Pogotovo kad sam već živčana. Ali kad sam dobre volje, onda je sve odlično. A ja sam svaki dan i dobre volje i loše. Mijenjam raspoloženje u sekundi. Ja uvijek ista, bez promjene. Nadam se da neću s 25 završit sijeda i u ludnici. -.-

| 11:15 | Komentari (56) | On/Off | Print | # |



Idealno loša.
subota, 12.02.2011.

Ja idealno loša. Ti idealno lijep, tužan, sam. Vrijeme je da napravimo nekakav plan. Ili bolje ne. Meni u životu uvijek ide bolje bez plana. Volim neke stvari raditi spontano. Volim biti prirodna, iako bi se voljela promijeniti. Mrzim laži, a nekad slažem. Govorim svima sve u lice, koliko god to loše i bezobrazno bilo, i volim da drugi to kažu i meni. Pijem, pušim. U lošem sam društvu. Volim to. Volim kad slušam priče kako dečki slažu kućice po stolu od koke. Ne drogiram se. Probala jesam. Ali ne. Ne treba mi to. Ipak sam ja krasno dijete- po riječima starijih ljudi, moje raske, i do nedavno, mojih roditelja. Mama bi dala ruku u vatru za svaku moju riječ. Ali sjebano je to kad sazna da joj kćer odavno nije djevica, da puši i pije, da je u takvom društvu. Ali još sjebanije je kada to sazna baš iz njezinih usta. Da.. Zašto bi bilo jednostavno i dobro, kad može biti komplicirano i uvijek na loš način.? Eto. Ipak sam to ja. Ma normala. Kod mene uvijek tako. I ne smeta mi. Volim svoj način života. Ne kajem se zbog ničega. Čemu to? Čemu kajanje? Jedan je život. Treba ga iskoristiti do maksimuma. Treba svašta probati. Ja to i radim. Nema veze što steknem pokojeg neprijatelja na putu. To mene ne jebe ni malo. Samo znam, da ako netko dirne u mene, vraćam ne duplo, nego nezamislivo više puta. To sam se naučila raditi samo zato što sam uvijek ispaštala. Uvijek kriva za nešto. Nekad stvarno kriva, nekad slučajno. Uvijek se nađem na krivom mjestu u krivo vrijeme. E više ne. Radim po svome. Nema prepreka. Imam odlične ocjene u ekonomskoj, roditelji to cijene, daju mi da radim šta hoću, u gradu sam do 5,6 ujutro. I svi sretni i zadovoljni. Jer dođem doma kad oni spavaju pa me ne vide pijanu. Izbljujem se negdje putem. Sakrijem cigare. Užiivam. Boli mene za sve. I iako imam hrpu problema, svejedno me to ne jebe. Mrzim sebe i svoj izgled, imam i drugu vrstu problema. Ali gutam. Uvijek gutam. Iako ponekad eksplodiram, puknem kao kokica. Svejedno trpim. I život ide dalje. Sve super 5. Novi je dan, treba naučiti nešto novo, proći nešto novo. I eto.
To vam je život jedne Roberte M. Kos.

| 22:12 | Komentari (16) | On/Off | Print | # |